Ekonomski rast: povećanje količine novca u opticaju u ekonomiji jedne zemlje. Unapređenje ekonomskog rasta je cilj velikog dela ekonomskog politike s obzirom da se često pogrešno smatra da ekonomski razvoj donosi koristi svima.
Efikasnost: raspodela roba i usluga u kojoj niko ne može da se obogati a da pri tome ne osiromaši nekoga drugoga (ili u kojoj oni koji osiromaše mogu da dobiju naknadu od onih koji se obogate). Efikasnost je obično cilj ekonomske politike. Međutim, efikasna preraspodela ne mora neizostavno da znači ravnopravnu ili pravičnu raspodelu roba ili usluga.
Fiskalna politika: politika koja se bavi državnim prihodima, a naročito oporezivanjem i rashodima.
Zadužene siromašne zemlje: zemlje koje su tokom 80-tih godina 20. veka nagomilale velike dugove i usled toga ispunjavaju uslove za incijativu Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda za smanjivanje zaduženosti.
Makroekonomija: termin označava ekonomska pitanja koja se tiču ekonomskih performansi cele zemlje i to celokupnu proizvodnju i dohodak jedne zemlje, nezaposlenost, trgovinu, kamatne stope, investicije i državni budžet (za razliku od mikroekonomije, koja se bavi privrednom delatnošću pojedinaca ili malih grupa).
Monetarna politika: vladina politika kojom se kontroliše količina valute dostupna u jednoj ekonomiji.
Neoliberalizam: ekonomska teorija koja se protivi mešanju države u privredu i veruje u slobodno delovanje tržišta.
Strategija smanjivanja siromaštva: obimni akcioni planovi za borbu protiv nacionalnog siromaštva. Svetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) ih zahtevaju od zemalja koje žele da dobiju njihove zajmove i pomoć.
Privatizacija: prodaja službi (delatnosti) koje su bile u državnoj svojini privatnim firmama. Kad se delatnosti kao zdravstvo, prosveta i socijalne usluge privatizuju, pružaju ih firme kojima je cilj profit. Verovanje u implicitnu superiornost profitno orijentisane proizvodnje dovela je tokom poslednjih godina do drastičnog širenja privatizacije.
Strukturno prilagođavanje: proces reforme koji se uglavnom nameće sirmašnim zemljama kojim se od njih zahteva da izvoze više proizvoda, privatizuju usluge, povećaju poreze, devalviraju nacionalnu valutu i smanje ulogu državnih vlasti u ekonomiji u cilju njene stabilizacije. Osamdesetih godina su Svetska banka i MMF nametnuli politiku strukturnog prilagođavanja u preko sedamdeset zemalja u razvoju.
Liberalizacija trgovine: smanjivanje restrikcija (uključujući i dažbine, kvote i regulativne standarde) na prekogranični promet roba i usluga.
Mitovi i stvarnost o ekonomskoj politici
Mit: Ekonomija je čista nauka.
Stvarnost: Eknomija se često predstavlja kao tehnička i naučna, zasnovana na “istinama” izvedenim iz matematike ili statistika. Međutim, ekonomska politika je duboko političke prirode i predstavlja niz subjektivnih pretpostavki o moći rapodeli resursa.
Mit: Ekonomija je rodno neutralna.
Stvarnost: Tradicionala ekonomska analiza može da ima pogubne efekte po žene jer ne uzima u obzir rodnost naših društava i rodno diferencirane efekte ekonomske politike proistekle iz toga. Status koji žene zauzimaju kao sekundarni zaposleni u plaćenoj radnoj snazi dovodi do toga da žene, na primer, više trpe siromaštvo. Privatizacija javnih službi uvećava količinu neplaćenog rada koji žene obavljaju, jer one preuzimaju onaj deo poslova koji više ne obavlja javni sektor, kao što je nega bolesnih, podučavanje dece i briga o starima i bespomoćnima. Kad firme smanjuju troškove kroz otpuštanje tehnološkog viška, smanjivanje plata i angažovanje honorarne radne snage, žene su najviše pogođene. Osim toga, posledice ekonomske krize teže pogađaju žene. Primenom rodne analize na ekonomiju otkrivaju se predrasude kojima se žene isključuju i omogućava suprotstavljanje ekonomskim neravnopravnostima kojima su izložene.
Mit: Zagovornice rodne ravnopravnosti nemaju stručna znanja potrebna za bavljenje makroekonomskom politikom.
Stvarnost: Zagovornice rodne ravnopravnosti potiču iz svih društvenih slojeva i u svakodnevnom životu se svi nalaze pod uticajem ekonomske politike. Stoga su sposobne da kritikuju ekonomsku politiku i da sugerišu političke smernice kojima bi se osnažile žene.
Izvor:
Women’s Rights and Economic Change (Ženska prava i ekonomske promene)
“Ten Principles to Challenge Neoliberal Globalization” (“Deset načela za otpor neoliberalnoj globalizaciji”)
”Facts and Issues” No. 6, December 2003 (“Činjenice i teme”, br. 6, decembar 2003.)
Association for Women’s Rights in Development ©
http://www.awid.org
Prevod sa engleskog: Ženski centar za demokratiju i ljudska prava, Subotica, Srbija