Početna strana
 
Rezolucija Saveta Bezbednosti 1325 usvojena na 4213.-om sastanku,
31. oktobra 2000.

Savet bezbednosti,

Pozivajući se na Rezolucije 1261 (1999) od 25. avgusta 1999, 1265 (1999) od septembra 1999, 1296 (2000) od aprila 2000. i 1314 (2000) od avgusta 2000. kao i na relevantne izjave njegovog predsednika uključujući i izjavu koju je predsednik dao novinarima povodom dana Ujedinjenih nacija posvećenom pravima žena i međunarodnom miru, 8 marta 2000 ( SC/6816),

Pozivajući se na obaveze Pekinške deklaracije i Platforme delovanja (A/52/231) kao i sve obaveze sadrzane u konačnom dokumentu 23-će posebne sednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija pod nazivom “Žene 2000: rodna ravnopravnost, razvoj i mir u 21. veku ” (A/S-23/10 Rev.1) a posebno na deo koji se tiče žena i oružanih sukoba,

Imajući u vidu namenu i principe Povelje Ujedinjenih nacija te osnovnu odgovornost Saveta bezbednosti prema Povelji o održanju međunarodnog mira i sigurnosti,

Izrazavajući zabrinutost da se civili, posebno žene i deca, ubrajaju u većinu onih koji su negativno pogođeni vojnim sukobom, uključujući i izbeglice i interno raseljena lica, kao i činjenicu da su oni u sve većoj meri meta strana u sukobu i vojnih elemenata, te prepoznajući posledice udara koje on ima na trajni mir i pomirenje,

Reafirmišući vaznost uloge žena u sprečavanju i rešavanju konflikata i u izgradnji mira, naglašavajući važnost njihove jednake participacije i punom uključenju u sve napore na održanju i promociji mira i sigurnosti kao i potrebu povećanja njihove uloge u donošenju odluka koje se tiču sprečavanja i rešavanja konflikta,

Reafirmišući potrebu za punom implementacijom zakona o humanitarnim i ljudskim pravima koji štite prava žena i devojaka tokom i posle konflikta,

Naglašavajući potrebu da sve strane treba da osiguraju da programi svesnosti o minama i čisćenja mina, uzmu u obzir i posebne potrebe žena i devojaka,

Prepoznajući hitnu potrebu izjednačavanja perspektive polova u mirovnim operacijama, te u ovom smislu pozivajući se na Windhoek deklaraciju i Namibijski plan delovanja o uključivanju perspektive polova u multidimenzionalne operacije podrške miru (S/2000/693),

Prepoznajući takođe vaznost preporuka koje su sadrzane u izjavama njenog predsednika date novinarima 8. marta 2000. godine o specijalizovanoj obuci zaštite, posebnih potreba i ljudskih prava žena i dece u konfliktnim situacijama za svo osoblje koje učestvuje u mirovnim operacijama,

Imajući u vidu da razumevanje uticaja oružanog sukoba na žene i devojke, efektivni institucionalni dogovori koji garantuju njihovu zaštitu i potpuno učešće u mirovnom procesu, može uveliko da doprinese održanju i promociji međunarodnog mira i sigurnosti,

Naglašavajući potrebu konsolidovanja podataka o uticaju oružanog sukoba na žene i devojke,

1. Poziva zemlje članice da osiguraju povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i rešavanje sukoba;

2. Ohrabruje generalnog sekretara da implementira svoj strategijski plan delovanja (A/49/587) koji poziva na povećano učešće žena na nivoima odlučivanja u rešavanju konflikata i mirovnim procesima;

3. Poziva generalnog sekretara da imenuje više žena za specijalne predstavnice i izaslanice koje će vršiti duznosti u njegovo ime te tim povodom, poziva zemlje članice da nominuju svoje kandidatkinje i dostave njihova imena Generalnom Sekretaru da bi bili uključeni u regularne azurirane centralizovane rostere;

4. Nadalje poziva generalnog sekretara da traži proširenje uloge i doprinosa žena u operacijama Ujedinjenih nacija na terenu a posebno među vojnim posmatračima, civilnoj policiji, te osoblju koje se bavi ljudskim pravima i humanitarnim radom;

5. Izražava spremnost da ugradi perspektivu polova u mirovne operacije i poziva generalnog sekretara da obezbedi da, kad god je to moguće, uključi komponentu pola u operacije na terenu;

6. Zahteva od generalnog sekretara da obezbedi zemljama članicama vodiče i materijale za obuku o zaštiti, pravima i posebnim potrebama žena kao i o važnosti uključivanja žena u sve mirotvorne operacije i mere izgradnje mira ,

poziva zemlje članice da ugrade ove elemente kao i obuku o svesnosti od opasnosti od HIV/AIDS-a u svoje nacionalne programe obuke za vojno i osoblje civilne policije u pripremi za razmeštanje trupa, nadalje traži da generalni sekretar obezbedi da civilno osoblje u mirovnim operacijama prođe kroz sličnu obuku;

7. Poziva zemlje članice da povećaju svoju dobrovoljnu finansijsku , tehničku i logističku podršku osetljivim obukama za polove, uključujući one koje su poduzete od strane relevantnih programa i fondova, inter alia, Fond za žene i Fond za decu Ujedinjenih nacija te visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbeglice i ostala relevantna tela;

8. Poziva sve uključene strane da pri pregovorima i dogovorima o implementaciji mira, usvoje perspektivu polova, uključi, inter alia:

(a) posebne potrebe žena i devojaka tokom repatrijacije i ponovnog naseljavanja te tokom rehabilitacije, reintegracije i post-konfliktne rekonstrukcije;

(b) mere koje podrzavaju mirovne inicijative žena lokalnog područja i lokalne procese za rešavanje konflikta i koje uključuju žene u svim mehanizmima za implementaciju mirovnih sporazuma;

(c) mere koje ce osigurati zaštitu i poštovanje ljudskih prava žena i devojaka pogotovo zbog toga što se one odnose na ustav, izborni sistem, policiju i pravosuđe;

9. Poziva sve strane u oružanom sukobu da u potpunosti poštuju međunarodno pravo koje se primenjuje u zaštiti žena i devojaka kao civila a posebno da poštuju obaveze koje se odnose na njih prema ženevskim konvencijama iz 1949. uz to i u Dodatnom protokolu iz 1997, Konvenciji o izbeglicama iz 1951 i uz to Protokolu iz 1967, Konvenciji saveta bezbednosti – 5 – izveštaj za novinare SC/6942 4213-I sastanak (PM) 31 oktobra 2000. godine, o eliminaciji svih formi diskriminacije žena iz 1979. uz to i Opcioni protokol iz 1999, Konvencija ujedinjenih nacija o pravima deteta iz 1989. i još dva opciona protokola iz maja 2000. godine, imajući u vidu i relevantne propiše Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda;

10. Poziva strane u oružanom sukobu da preduzmu ozbiljne mere da zaštite žene i devojke od nasilja zasnovanog na polnoj pripadnosti, pogotovo silovanja i drugih načina seksualnog nasilja, te svih ostalih tipova nasilja u situacijama oružanog sukoba;

11. Naglašava odgovornost svih drzava da stave tačku na nekaznjavanje i da kazne one koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovečnosti, ratne zločine, uključujući i one koji se odnose na seksualno nasilje nad ženama i devojkama, te u ovom smislu naglašava potrebu isključenja ovih zločina, gde je to moguće, iz odredaba o amnestiji.

12. Poziva sve strane u oružanom, sukobu da postuju civilni i humanitarni karakter izbegličkih kampova i naselja i da uzmu u obzir posebne potrebe žena I devojaka uključujući i njihove zamisli, i poziva se na Rezoluciju 1208 (1998) od 19 novembra 1998;

13. Podstiče sve one koji su uključeni u planiranje razoružanja, demobilizaciju i reintegraciju da razmotre različite potrebe žena i muškaraca bivših vojnika, te da uzmu u obzir potrebe članova njihovih porodica.

14. Reafirmiše svoju spremnost, kad god se usvoje mere prema članu 41 Povelje Ujedinjenih nacija, da iznese svoje mišljenje o njihovom potencijalnom udaru na civilnu populaciju imajuci u vidu posebne potrebe žena i devojaka da bi se razmotrila odgovarajuća humanitarna izuzeća;

15. Izražava spremnost da osigura da misije Saveta bezbednosti uzmu u obzir pol i prava žena, uključujući sveukupne konsultacije sa lokalnim i međunarodnim organizacijama (grupama) žena;

16. Poziva generalnog sekretara da sprovede studiju o uticaju oružanog sukoba na žene i devojke, ulozi žena u izgradnji mira i dimenzije polova u mirovnim procesima i razrešenju konflikta, te ga nadalje poziva da podnese izveštaj Savetu bezbednosti o rezultatima te studije i da je prosledi svim zemljama članicama Ujedinjenih nacija;

17. Zahteva od generalnog sekretara, kada bude zgodno, da uključi u svoje izveštavanje pred Savetom bezbednosti, napredak postignut u izjednačavanju polova kroz mirovne misije i sve druge aspekte koji se odnose na žene i devojke;

18. Odlučuje da ostane aktivno uključen u ovo pitanje.