Mi, prisutne žene iz Belgije, Bugarske, Brazila, Čilea, Kolumbije, Ekvadora, Sjedinjenih Američkih Država, Filipina, Jamajke, Meksika, Perua, Ugande, Turske, Venecuele, Mongolije, Tajlanda, Palestine, Koreje, Kanade, Gijane, Francuske, Kube, Austrije, Argentine, Italije, Indije, Švajcarske, Nemačke, Kosta Rike, Gvatemale, Bolivije, Holandije i El Salvadora
IZJAVLJUJEMO
1. Da se peta ministarska konferencija Svetske trgovinske organizacije (STO), održana u Kankunu, slavi u okviru globalnog konteksta koji obeležava atmosfera rata, militarizacije i unilateralizma u nekoliko regiona sveta.
2. Da su najveće ekonomske sile i multinacionalne korporacije otkrile nove strategije da uslovljavaju i vrše pritisak nad zemljama u razvoju putem regionalnih i bilateralnih sporazuma koji produbljuju nejednakosti i nepovoljnosti koje negativno utiču na zajednice i siromašne, a posebno žene.
3. Da pregovori i sporazumi o slobodnoj trgovini STO krše ženska ljudska ekonomska, socijalna i kulturna prava sadržana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i brojnim međunarodnim sporazumima.
4. Da su populacije prema kojima postoji najmanja blagonaklonost u svetu zakonski nezaštićene usled nejednakog statusa u gore pomenutim poslovnim ugovorima. Dok za zemlje u razvoju ti ugovori dobijaju ustavni karakter, isto ne važi i za velike ekonomske sile, a kada se sporazumi i potpišu, veoma je teško da se ukinu.
5. Da ono o čemu se govorilo na petoj ministarskoj konferenciji ima negativan i drastičan uticaj na kvalitet života žena na planeti.
Poljoprivreda je delatnost i osnovni oblik razvoja zemalja pošto stvara sredstva za život za milijarde osoba i porodica. Takođe je osnova za suverenitet i obezbeđivanje hrane i povezana je sa znanjem i bogaćenjem koje donose i štite žene hiljadama godina.
Privatizacija javnih usluga prebacuje društvene troškove društvene reprodukcije na žene. Zdravstvo, vodoprivreda i druge usluge predstavljaju javnu odgovornost vlada i stoga ne mogu da se pretvore u prostu robu putem sporazuma STO.
Ugovori o intelektualnim vlasništvima koji se odnose na trgovinu uzurpiraju prava zajednica u vezi sa njihovim prirodnim bogatstvima i tradicionalnim znanjem žena starosedelaca; sporazumi su više okrenuti ka privatizaciji genetskih resursa i bioraznolikosti, sprečavaju naučni i tehnološki razvoj zemalja u razvoju i daju prednost prihodima transnacionalnih kompanija.
6. Da tzv. "nove teme" kao što su ulaganje, konkurencija, državna prisvajanja i olakšavanje trgovine ne treba da se otvaraju na pregovorima, jer će dovesti do osiromašivanja zemalja u razvoju i doprineti stvaranju još više prepreka koje treba da se prebrode.
7. Da će žene unapređivati alternativni program globalizaciji koji bi bio usmeren ka ljudskim, ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima žena u kojima se:
- Osigurava suverenitet i bezbednost hrane za države, priznaje se odlučna uloga žena u poljoprivrednoj proizvodnji i transformacija rodnih odnosa tako da omoguće ostvarivanje građanstva ženama.
- Ustanovljava premoć međunarodnih ugovora i sporazuma koji se odnose na ljudska prava, prava životne sredine, radna, seksualna i reproduktivna prava nad svim trgovinskim pravilima i sporazumima.
- Unapređuju instrumenti instanci i mehanizmi za demokratsko upravljanje putem kojih zemlje u razvoju mogu sačuvati pravo na suverenitet. Međunarodni forum o ženskim pravima u okviru trgovinskih sporazuma zahteva od vlada da ne potpisuju nikakve sporazume koji predstavljaju atak na kvalitet života žena, Pozivamo Alternativni front prema STO da se pridruži ovoj deklaraciji i usvoji zahteve žena u ovoj deklaraciji koje čine 70% siromašnih u svetu.
Devetog septembra 2003. godine
Kankun, Meksiko
Izvor:
http://www.eurosur.org/wide/Globalisation/Cancun_Decl.htm
Prevod sa engleskog: Ženski centar za demokratiju i ljudska prava, Subotica, Srbija